|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
•(Ne)Shvaćanja.
•Napomena:
Bilo bi poželjno da ostavite samo jedan komentar.
Dva najviše.
Hvala.
•Jedna od nas koji smo tu zbog ravnoteže među zvijezdama [jesmo li?].
Ma znaš što?
Crinoline ,ti si čudo jedno.
Listam blogove i kolutam očima na originalne boxeve i postove.
Možemo se svi pojesti,najbolja si.
Vjerujem da si ti osoba s razumijemte pogledom.
Jako volim te poglede,a fale mi.
Zaslužila si post s posvetom (gramatički ispravan!) .
Uvijek te se sjetim,a realno mi nemaš razloga biti bitna.
Ipak jesi na nedefiniran način.
Osmjehni se sada jednom za mene,molim te,koliko god blesavo bilo.
Hvala.
Čudno.
|nedjelja, 30.03.2008. , 15:04| ,post Liberoporoza.
Bila sam zaluđena Sumrakom.
Malo me sram.
Toliko sam se ohladila od svega toga i drago mi je.Opsjednutost nikako nije zdrava.
Štoviše,Sumrak i Edward i Bella i filmovi i glumci...sve mi ide na živce lagano.
Zaobilazim Pattinsonovu sliku i prečujem spomen.
Pattinson mi je od početka bio oduran.Nekako prljav i predlakav.U filmu mi izgleda kao narkoman (premda ima par scena u kojima je ,moram priznati,dovoljno lijep.)
Volim ja knjige.Sumrak i Pomrčinu pogotovo,dok Praskozorje pokušavam zaboraviti.No,tužno je kako mi i one postaju svakim danom odbojnije.
Ne želim biti klinka koja piše w umjesto v, naizmjence piše malim i velikim slovima i dahće da je Edward (a pritom ima Pattinsonovu sliku u glavi) savršen i predivan.Mislim da ni te klinke ne žele biti te klinke.
Čujte,ja znam da nikako ne mogu biti ta klinka,međutim,normalno da će me neki lik ili likica koji se smatraju jako pametnim i imaju podrugljiv smješak na usnama odmah strpati u koš s aaawwedward klinkom.
Shvaćate?
Galeb Johnatan mi je sad bitniji nego Sumrak.
Imam još nešto za reći.Da,ohladila sam se od Sumraka,ali ne i od Jakea :D.
Toliko.
Pozdravljam vas!^^
Trenutno se osjećam vrlo opušteno.
Dobila sam odgovor na jednu od svojih nedoumica i zadovoljna sam.
I više nego zadovoljna.
Želim zadržati ovaj osjećaj jer sam prilično sigurna da će me najkasnije sredinom ovog tjedna zahvatiti panika.
Previše događaja u premalo vremena.
Mislim pritom na završavanje osmog razreda,ekskurziju,krizmu,ispit iz klavira,upis.
Pomirljiv uzdah.
Recite mi da nije kako se čini , jer ako jeste , želim prespavati naredna dva mjeseca.
No dobro.
Imam predosjećaj da će ljeto koje slijedi biti odlično.
Kliše.
Znam.
Ne kolutajte očima,bilo je iskreno.
Pročitah prošli tjedan knjigu zanimljivih korica : Kristina - Lavrasova kći.
(Netko pročitao?)
Podsjeća me na Ponos i predrasude ( jedina knjiga Jane Austen koju sam pročitala ). Zbog vremena u kojem se radnja odvija,a time i izražavanja likova,pretpostavljam.
Moje laičke pretpostavke koje ne moraju imati ikakve veze sa stvarnošću.
Nemam volje nastaviti s pisanjem,a slutim i prijetnje u vezi mog (pre)dugog druženja s računalom.
Pozdrav!
Ne mrzim.
Čemu mržnja?
''Mrzim cajke''.Baš nisam.Ne volim ih,ne sviđaju mi se.Bit ću realna,zašto bi mi se sviđale pjesme od dva takta s tekstovima od dvije(maximalno šest) riječi.I to perverznih 
.Stid me ubrajati to u glazbu.
Mozart
•19 opera
•stotinjak violinskih, klavirskih sonata, gudačkih kvarteta i kvinteta
•27 klavirskih koncerata
•8 violinskih koncerata
•49 simfonija od kojih se Haffner, Jupiter, Praška, Lincer i desetak drugih svakodnevno izvode širom svijeta
i DJ Krmak
•cijelo selo šmrče bijelo, joj
cijelo selo šmrče bijelo, joj
prodaj stoku da kupimo koku
aj do moga uništi nas droga, joj
---
•cujte ljudi moji sve mi dobro stoji
jer ja nosim bijelo Armani odijelo
oblaci me Gucci to dusmane muci
imam skupe gace sijo ih Versace
...svrstani u jedan pojam (koliko god on širok bio!) - užas!
Ali nisam namjeravala pisati anti-cajke post.Htjela sam reći da sam priznala sebi da sam dvolična.Govorim sve ovo gore navedeno,a ipak mrzim.Mrzim osjećaj kada moram nekoga povrijediti;kada sam nešto učinila nenamjerno i time povrijedila nekoga i slično.
I naravno,taj je osjećaj sve češći,iako zapravo ne znam koliko je zapravo povrijeđen taj koga sam povrijedila.
I naravno bez obzira na to,umara me razmišljanje i osjećaj krivnje.Užasno.
I čekam da me zovne (umjesto ja njega,jer nijednom nisam.Nisam ni vratila sms za Božić.).
I onda ću pustiti da zvoni,dok ne smognem hrabrosti i kažem što trebam.
I dobro,što ću mu reći (kad se vidimo).
Ili,kad mu kažem,što ćemo onda?Pokupit se svatko na svoju stranu?
Najbolje bi bilo kad bi mi rekao da sam grozna ili tako nešto,ali neće.
Ništa nije posebno ozbiljno,ali je svejedno nezgodno.
Sumnjam da je zaljubljen u mene.Znam da mu se sviđam,na kraju krajeva sviđa se i on meni,ali ne želim to.
No dobro.Volim ubaciti malo drame svugdje (pssst!).
Nadam se da će usljediti razdoblje bez izjavljivanja ljubavi,bez smsova sa sadržajem obožavanja (koje u biti ne postoji,nego ti koji pišu ne znaju što pišu),bez bespotrebnih razmišljanja,...
...i naposljetku,želim Novu Godinu proslaviti koliko-toliko mirno (nisam sigurna hoću li...)
Ne želim na party(bar ne na onaj na koji sam pozvana) jer znam da će se opet naći netko (i ništa od mog ''razdoblja''!)...jednostavno znam.
*uzdah*
Pozdrav.
I da!Sretni Vam blagdani! *grin*
Zadnji post - 10.5. ?!
Oh Bože!Lupila sam se po glavi par puta,samo da znate.
Ne želim stati s pisanjem.Ne želim.Nisam se baš iskazala do sada,ali pokušat ću se popraviti.
[Zapela sam na riječi Obećajem,i tako i tako bih samo sebe prevarila.]
Iskreno,nemam nikakav osmišljeni post,a toliko toga se dogodilo samo u zadnjih pet dana.
Ne mogu si srediti misli.Previše ih je,i brebrzo dolaze i odlaze.Većinu ne želim niti čuti - a te su,naravno,najglasnije.
Koliko smisla ima voljeti osobu koja vam se zapravo ne sviđa?
Ne sviđa vam se njeno ponašanje,za početak - totalno suprotno od vašega.
Znam da kažu da se suprotnosti privlače - ali samo u fizici.Dvoje ljudi mogu biti različiti,ali jednostavno moraju djeliti mišljenje o onom osnovnom,najbitnijem i prema njemu ravnati svoja djela.Nije li tako?
I znam da ljubav nije racionalna!Ali kad vas neka osoba koju volite natjera da plačete,zbog svojih djela i(li) riječi koje čak nisu ni upućene vama ,jer ste apsolutno nemoćni po tom pitanju - a želite da ta osoba shvati...
[prekid...šutnja.]
...
Ne znam.
Ne razumijem.
Želim znati.
Želim razumijeti.
I želim još toga napisati.Nešto određenije.Sve pišem pod općenito.Ali ne mogu.Osjećat ću se previše očajno.Osim toga,uvijek postoji strah da ovo vidi i prepozna (mislim na blog) netko tko nebi trebao.
[Budući da je ovo anonimni blog to je vrlo glupo,ali sam barem iskrena.]
Živciraju me srcedrapateljni tekstovi,ali mi pašu trenutno.
[Ili samo umišljam i pokušavam se opravdati glupostima?Vjerovatno.]
Što me još živcira ? [za ovo sam sigurna da ne umišljam]
Živcira me...možda prije rastužuje... što gotovo nitko od ljudi oko mene ne razumije :
zašto radije biram Times New Roman nego Comic Sans,zašto ne volim mjenjati avatare na forumima po pet puta na dan,zašto volim analizirati pjesme,zašto ne volim kad se skupljaju oko mene kada sam dežurna,zašto smatram ne pristojnim upasti nastavnici s : 'Oćete li se udavat' u subotu?,što znači kvaliteta,zašto pokušavam pisati gramatički ispravno...
...da,to me rastužuje,ali sam tako svjesna vrijednosti one manjine,pa se više posvećujem čuvanju njih nego prosvjetljivanju ostalih.
Nada je san budnih.
Aristotel
Voljela sam svoju baku.
Nije to bila klasična baka/unuka ljubav,ali ljubav je bila.Teško je bilo u potpunosti razumjeti 94-godišnjakinju,onoliko koliko je 94-godišnjakinji bilo teško razumjeti 14-godišnjakinju.Zato sam,kada bih razgovarala s bakom,uvijek birala i započinjala sigurne teme.Najviše sam voljela samo slušati baku,bez sudjelovanja u priči.To je bilo vrlo zanimljivo.Imala je bistro pamćenje i prilično dobro zdravlje koliko ono može biti kad je u pitanju tako stara osoba.Zbog toga su ljudi često dolazili k njoj-znala je sve o porijeklu ljudi iz svoga sela(i dalje),čitava rodoslovna stabla mnogih obitelji i mnogo drugih zanimljivosti.
Iskreno,nikad ju ne bih opisala kao svoju drugu baku-koja mari za svakoga,osim sebe i koja podnosi ono što ničime nije zaslužila.Ne želim time reći da ona nije dobra žena i osoba,naprotiv!Ona je bila jako dobra majka,žena,baka...i to mogu potkrijepiti mnogočime.Uvijek je imala odgovor na sve.Neki bi rekli da je znala biti drska.
Ja to ne gledam tako.
Svake bi nedjelje išla k baki.Dok sam bila mlađa redovno,s godinama rjeđe.Svaki bi nam put(unucima)prije no što odemo dala po slatkiš.Ali doslovce,svaki put.Uvijek bi joj zahvalila,na što bi ona rekla: Bogu hvala! ,što ću svakako pamtiti.
Često je upotrebljavala uvećanice u govoru.To mi je bilo vrlo smiješno.
Svaki put kad bih došla k njoj da ju pozdravim prokomentirala bi mi odjeću.Najčešće džempere,jer se i sama bavila pletenjem.Također bi mi rekla kako sam porasla da me ne može prepoznati.Uglavnom bih odgovarala smješkom.
Pamtit ću je po lijepome.Zasigurno.Zaslužila je to.Proživjela je dugo. Za sobom je ostavila brojno potomstvo-unuke i praunuke.Imala lijep život i bezbolnu smrt.
Počivaj u miru bako.
Oprostite na dužoj stanci-problemi s netom.
Pozdrav!
Ne volim biti nametljiva.Pokusavam ne biti dosadna.
Mislim da mi zasad ide dosta dobro,jer kod drugih nisam primjećivala ništa što bi upućivalo da dotičnoj osobi treniram živce.
Međutim,u intervalima me spopada ludilo povezano s novoprocitanim knjigama.Da pojasnim;ako me knjiga jako oduševi,postajem naporna.I znam to.Ali ne mogu si pomoći.Neprestalno meljem o knjizi i svakom živom preporučam da ju pročita.Nesvjesno(ozbiljno vam kažem) zapodjevam razgovor na temu knjige,i u svakoj drugoj temi pronalazim neku poveznicu s knjigom.Bolesno,znam.Odvikavam se od te toga što rezultira čestim ugrizima za donju usnicu.
A koje su to knjige koje me toliko oduševljavaju?
Volim čitati.Čitanje mi je najdraži odmor.Ali,ruku na srce,nisam nešto posebno iskusna što se knjiga i književnosti tiče.14 mi je godina,kako bih bila?!Volim književnost i trudim se naučiti nešto.Trudim se i pročitati lektire,ali tu i tamo preskočim koju.
Istina je da tek počinjem otkrivati što mi se sviđa.
Zašto ovaj uvod?
Iz prostog razloga da ne mislite da se smatram načitanom osobom ili išta slično,ali i zbog nade da će te iz ovoga uvoda shvatiti zašto me oduševljavaju knjige koje me oduševljavaju.
Harry Potter (svih sedam knjiga,naravno)
- šest je djelova već bilo izašlo kada sam počela ulaziti u HP svijet.Tri sam nastavka imala,a ostale sam posuđivala.Svih šest sam pročitala u dosta kratkom roku,što i nije bilo baš pametno.
Trebalo je dosta vremena dok su svi ukućani napokon naučili ignorirati i jednostavno oglušiti na svaki moj spomen HP knjiga.
Sumrak,Mladi mjesec,Pomrčina.
-da,da...i mene je zahvatio twilight virus.Pomrčinu još nisam pročitala,ali je već kupljena(zapravo poklonjena,aliii...o tome nekom drugom prilikom).Nisam romantičarka,dok bajke,legende,magiju obožavam.Ovdje je to uvezano i jako mi se sviđa.Previše.S obzirom na to da sam znala da će u knjizi biti dosta romantike,nisam očekivala da ću biti oduševljena.Ali jesam,i ponavljam, ne mogu si pomoći.
Ovog je puta moje blebletanje o spomenutim knjigama dovelo do toga da je mama(!),da,mama,uzela knjigu i pročitala je.
Iskreno,ne znam šta da o tome mislim.
Ima tu još knjiga koje su me posebno zainteresirale,ali mislim da su spomenute bile više nego dovoljne da shvatite ono što sam željela prenijeti ovim postom.
Ima li netko od vas sa istim simptomima? =)
-------------------------------------------------------
Mlađa sestra: Mama,šta je kalij?
Starija sestra: nešto što nema c
-------------------------------------------------------
10. Ne ljuti se kad uzmete njenu odjecu(kao sto to ja cinim),i poslije vas ne ucjenjuje ako posudite njenu odjecu(kao sto to ja cinim 
)
9.Iako ima 18 godina,sama sebe naziva djetetom i crta mickey mouse po pernici i koricama biljeznica.
8.Proglasena je ucenicom generacije,ide u gimnaziju,pohadja glazbenu skolu,najbolja je matematici i fizici,i da,unatoc svemu tome pristaje djeliti sobu sa mnom i slusati moja dosadna naklapanja svake veceri,iako bi me,vjerujem,najradje sutnula iz sobe i spavala jer se svako bozje jutro(ukljucujuci i subotu(!) i nedjelju) budi u sedam sati.
(hajde dobro,znam se smilovati nekada xD)
7.Iako ima tjednu i mjesecnu lektiru(i sta sve ne)pristaje procitati knjigu od 300. strana da bi vi imali s kime podjeliti dojmove,jer vam se doticna knjiga svidja.
6.Uvijek se sjeti kupiti vam nesto kada ide na putovanja(a ide dosta cesto).I ne samo tada,vec i za rodjendane,Bozic ili samo tako.
5.Njezin jedinstveni,neponovljivi smisao za humor uz sveprisutni sarkazam natjera vas da se u sred bijela dana na sred grada pocnete gusiti od navale smijeha i grcevito hvatati za trbuh.
4.Ako trebate izvuci informaciju iz nje,koju vam ne zeli reci,samo ju poskakljikajte.Odmah se predaje.To je njena Ahilova peta.Muahaha...
3.Ako se nemate cime pohvaliti pred nekim,posluzite se sestrom
.Upali!(Pogledaj pocetak razloga br. 8)
2.Nezamjenjiva je prijateljica(nabolja!)
1.Uz nju znate da savrsensto nije nedodirljivo.Pravi primjer za to jest ona sama.
Seko volim te!
btw sretan vam Uskrs! ^^
Tirkizno plavo nebo,sunce,lagani povjetarac,prijatelji i raspust.Sto se jos pozeljeti moze?
I'm happy.Very happy.
Lezanje na klupi i trazenje poznatih oblika u oblacima.
Pridodajmo glazbu...i smijeh.
Savrseno.
Potrebno mi je malo vise takvih dana.Da...
Raspust!...Vec imam skroman popis knjiga koje namjeravam procitati tijekom raspusta ^^.Da,da.
I da...(agrrrh)
Moram nauciti povijest.I biologiju!=(
Nemam bas inspiracije.
Postoji li u vasem zivotu neka osoba,ciji vam osmijeh poboljsa raspolozenje?Vjerujem da da.Nadam se da da.Dobro je imati takvu osobu uza se.Mozda ni sama nisam svijesna koliko.
Mozda ni doticna osoba nije svijesna koliko.
Mislim da nije...jer...ona je jednostavno takva.Zraci...tim necim.
Razmislite malo.Jeste li stvarno svijesni koliko ta osoba vrijedi?
Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava.
Turska poslovica
ps : hvala ti za post koji me doista oraspolozio i nadahnuo ^_^
Jos od neki dan,kada sam cula vijest da je 14-ogodisnjakinja iz Našica izvrsila samoubojstvo,i kada sam pogledala prilog gdje su nabrojali samoubojstva teenagera u proteklih par mjeseci,osjecaj koji me obuzeo jednostavno ne popusta.Morala sam zaplakati.Zapravo nisam zeljela,ali nisam si mogla pomoci.Uvijek bude tako.
I naravno odmah se namece pitanje 'Zasto?'.Stvarno ne znam.Sto moze biti tako strasno da si odlucis oduzeti zivot...ponekad pomislim da to moze cak biti dosada,trend...Zar smo dosli do toga?Neznam,ali definitivno to ne iskljucujem kao razlog i odgovor na 'zasto?'.Pomisle li prije toga na one koje ostavljaju,one koji ce citav zivot zivjeti sa sjecanjima na taj dan i ciji zivot nikada nece biti isti?Bezobrazno je reci,ali da,to jeste na neki nacin sebicno.Pokusavam ne razbijati glavu takvim razmisljanima,ali ne ide...mogla bih jednostavno okrenuti na drugu temu.
Ne bas davno dogodilo mi se nesto...dogadjaj,koji sam ja dozivjela(pretjerano?) strasno.Iako sada,kada se sve vratilo na svoje, nisam sigurna da li je bio bas tako strasan.Bilo kako bilo,cinjenica je da me naucio pameti,rekla bih na malo grublji nacin.Shvatila sam(predugo mi je trebalo)da sve sto mi treba jeste tu,i da to ne smijem zanemarivati.Napravila sam pogresku.I trpila posljedice...uz griznju savijesti.I sada kada znam,primjecujem kako drugi prave istu gresku koju sam ja napravila.Ali sto mogu?Tko sam ja da im govorim sto da rade?I kada bih rekla,cisto sumnjam da bi poslusali...
Sve mi je to zbunjujuce.Prava rijec koja opisuje sve ovo.
